Veliko slavlje u Imotskom – Ivan Katanušić, osvajač srebra i bronce, vratio se kući

„Večeras je naša fešta,“ „Ivane, Ivane, majstore, majstore!“ suze radosnice, bengalke, transparenti, zagrljaji i poljupci te konačno prava imotska spiza.
Sve to je samo mali dio sinoćnjeg spektakla zbog dolaska u rodni Imotski, osvajača srebrne i brončane medalje u atletici, 23-godišnjeg Ivana Katanušića s tek završenog prvenstva Europe u Walesu za osobe s invaliditetom.

Ulica fra Virgila Perića, inače poznata u Imotskom, gdje se susjedi stalno druže i sastaju  uz pjesmu i dobru spizu, bila je pretijesna da primi sve one koji su željeli Ivanu stisnuti ruku.
On je osvojio srebro u bacanju kugle i broncu u bacanju diska te time stekao i titulu najuspješnijeg hrvatskog reprezentativca na prvenstvu.

„Nisam se ovom nadao" skoro kroz suze nam reče Ivan, divni mladić ponos Katanušića, jedne od najstarijih imotskih obitelji.
"Ovo je doček koji me dirnuo, ovo mogu napraviti samo moji susjedi, moji Imoćani. A bio sam tako blizu i zlatnog odličja no nažalost i na ovakvim natjecanjima gdje se viteštvo mora ponajviše cijeniti, imate onih kojima se progleda kroz prste. Ovoga puta predstavniku Engleske." No dobit će njega Ivan na svjetskom prvenstvu u Dohi, veli okružen prijateljima i rodbinom.

Zagrljaj majke Sretenke, oca Milana, stričeva, prijatelja, posebno su dirnuli Ivana koji je našao vremena da se sa svima izljubi i ispriča.
A njegovi susjedi Giza, Crv, Gorda, Anita, Marijana, Mika i ostali znali su kako treba dočekati pravog junaka.
Imotske spize napretek te deserti – imotski rafioli, škartoceti, ono što Ivan voli… Šampanjca pune čaše. Njihov Ivan je to zaslužio.

Pratili su ga od malena, živjeli s njim, bodrili ga i on im je vratio na najljepši način.
A Ivan ne bi bio on, da za svoj uspjeh ne istakne svoga trenera legendu hrvatsku u bacanju kugle – Ivana Ivančića.
“Njemu sam zahvalan, da njega nije bilo ne bi bilo ni ovih rezultata!“ E, pa bravo Ivane!!!


info: Posted in Sport By admin On Kolovoz 26, 2014